Hrvatska je bogata kulturno – povijesnim spomenicima iz svih perioda zahvaljujući povijesnim zbivanjima, te miješanju različitih kultura na ovim prostorima. Utjecaji mediteranske kulture, brojni spomenici iz vremena antike, starog Rima i ranog Srednjeg vijeka, romaničko sakralno nasljeđe, i cijeli niz sačuvanih karakteristično mediteranskih urbanih cjelina, kulturološki određuju obalu Hrvatske. Zbog svog zemljopisnog položaja, Hrvatska predstavlja spoj četiri različite kulturne sfere. Hrvatska se može pohvaliti sa čak šest kulturno-povijesnih i prirodnih ljepota upisanih u UNESCO-ov popis svjetske spomeničke baštine:

– Dioklecijanova palača u Splitu

– Eufrazijeva bazilika u Poreču

– Plitvička jezera

– Romanički grad Trogir

– Stari grad Dubrovnik

– Šibenska katedrala

– Starigradsko polje

U arhitekturi  tragove  su ostavili mnogi pravci  i stilovi umjetnosti.  Od antike, srednjeg vijeka i romanike, preko gotike, renesanse, baroka  i  klasicizma. Najviše cjelovito sačuvanih rimskih spomenika sačuvano je u Puli. Pula je prepuna klasične rimske umjetnosti: gradske zidine, dvoja gradska vrata, slavoluk, dva hrama na Forumu, ostaci dvaju teatara. Najvažniji su: Slavoluk Sergijevaca, Augustov hram, te Amfiteatar, tzv. Pulska Arena. U Dalmaciji  nastaje i najveća rimska arhitektonska struktura na tlu Hrvatske, Dioklecijanova palača, na čijim će se ostacima kasnije razviti grad Split.

Hrvati su postupno preuzeli okružje postojeće antičke kulture i umjetnosti, ali su istodobno prihvatili kršćansku vjeru. Izgrađeno je mnogo crkava, uglavnom uzdužnih, jednobrodnih ili trobrodnih. Takva je i crkva sv. Spasa na vrelu Cetine iz 9. stoljeća. Najveća i najsloženija crkva kružne osnove iz  9. st. je crkva sv. Donata u Zadru. U periodu romantike, početkom 11. stoljeća, izgradjene su brojne bazilike. Najbolje sačuvani primjeri arhitekture gotike nalaze se u Istri: Hum, Bale, Motovun, ali i na sjeveru – Medvedgrad iznad Zagreba  ili na jugu – Sokolac u Lici.

Hrvatska književnost je takođe kroz epohe i stilove dala brojne umjetnike. Najznačajniji su veliki hrvatski književnik Ivan Gundulić, Ivan Bunić Vučić, Junije Palmotić i Ignjat Đurđević. Najvažniji književnik 20. stoljeća je Miroslav Krleža. Predstavnici nove genercije su Tin Ujević, Dobriša Cesarić, Dragutin Tadijanović, Ivan Goran Kovačić i mnogi drugi. Hrvatska posjeduje bogatu književnu riznicu. Pored navedenog, Hrvatska umjetnost i kulturu njeguje u brojnim muzejima, galerijama i kazalištima diljem zemlje.