Spomenici

Dioklecianova palača

Dioklecijan je vojnik rođen u Dalmaciji koji je vladao kao car od studenog 248. do svibnja 305. godine poslije Krista. Kad je otišao u mirovinu, car je sagradio ono što je danas poznato kao Dioklecijanova palača gdje je živjeo do svoje smrti. Izgradio je Dioklecijanovu palaču između 293. i 303. poslije Krista, nedaleko od mjesta njegova rođenja, Salone. Ova palača nalazi se u samom središtu Splita i jedan je od najbolje sačuvanih spomenika rimskog graditeljstva na svijetu. Godine 1979, ona je proglašena – s povijesnim gradom Splitom – dijelom UNESCO-ve svjetske kulturne baštine. Ruševine palače se također mogu naći po cijelom gradu. Sa vojnim utvrdama, carskim rezidencijama i utvrđenim gradom, palača obuhvaća više od 31.000 četvornih metara.

Dioklecijanova palača je jedna od najvažnijih impozantnih rimskih ruševina. Ipak, nemojte očekivati ​​palaču, niti muzej – to je živo srce grada, njegovi labirinti ulica su prepuni ljudi, barova, trgovina i restorana.

Osnova palače je nepravilan četverokut s kulama projektovanim na zapadnim, sjevernim i istočnim fasadama. Svaki zid ima vrata nazvana po metalu: na sjevernom kraju je Zlatna kapija, dok je južni kraj nazvan Bronzana vrata. Istočna kapija je Srebrna kapija, a na zapadu su Željezna vrata.

Palača je izgrađena od bijelog domaćeg vapnenca visokog kvaliteta, od kojih je većina iz kamenoloma na otoku Braču i od cigala izrađenih u Saloni i drugim radionicama. Neki materijali za dekoraciju su uvezeni: egipatski granitni stupovi i sfinge, fini mramor za oplate.

Danas, 220 zgrada unutar granica palače su dom za oko 3.000 ljudi, a njezini podrumi su tržište za turiste i domaće stanovništvo podjednako.

Dioklecijanova palača   Dioklecijanova palača

Dioklecijanova palača

Eufrazijeva bazilika

Eufrazijeva bazilika u Poreču je većinom cjelovito očuvan ranokršćanski  kompleks katedrala u regiji i jedinstvena je po činjenici da su sve osnovne komponente – crkva, memorijalna kapela, atrij, krstionica i biskupski dvor – očuvani.

Podignuta je na ostacima ranije trobrodne bazilike, u prvoj polovici 6. stoljeća, u vrijeme biskupa Eufrazija, čije ime nosi. Gostujući obilazak moguć je svakodnevno, osim u vrijeme vjerskih obreda. Moguće je popeti se na zvonik i vidjeti Poreč i okolicu. Kompleks Eufrazijeve bazilike predstavlja značajan globalni spomenik priznati od strane UNESCO-a u 1997. Eufrazijeva bazilika je uglavnom poznata po nevjerojatnim mozaicima, iz 6. stoljeća i smatra se da su to neki od najljepših bizantskih mozaika u svijetu. Bazilika je puna vrhunskih umjetničkih djela od mozaika do arhitekture i ukrasnih ornamenata. Blještavi mozaici, kojima su oslikani unutrašnjost i pročelje crkve, idu u red najljepših sačuvanih djela bizantske umjetnosti. Mozaicima iznad apside predstavljeni su apostoli s Isusom, u centralnom dijelu tadašnji biskup Eufrazije s maketom bazilike, anđeli čuvari, Djevica Marija s Isusom u krilu, domaći sveci mučenici, posebice sveti Mauro – prvi biskup, potom mučenik i zaštitnik grada Poreča i cijele istarske biskupije. Uz sam rub slavoluka poredani su polukružno “medaljoni” s likovima mučenica. Dva glavna mozaična prikazanja predstavljaju Navještenje i Vizitaciju. Trobrodnu katedralu nose dva reda mramornih stupova s raskošnim kapitelima. Sve u svemu, ovo je jedan spektakularan spomenik.

Eufrazijeva bazilika   Eufrazijeva bazilika

Eufrazijeva bazilika kupola

Plitvička jezera

Plitvička jezera su najpoznatiji i najposjećeniji nacionalni park u Hrvatskoj od ukupno osam nacionalnih parkova. Oni su također jedini spomenik kulture na području Hrvatske, a uvršteni su i na UNESCO-vu listu svjetske baštine. Nacionalni park Plitvička jezera sadrži niz prekrasnih jezera, spilja i slapova. Jezera su smještena na istoimenoj Plitvičkoj visoravni, između planina Ličke Plješevice, Male Kapele  i Medveđaka. Šesnaest jezera su podijeljena u gornji i donji klaster nastali otjecanjem sa planina. Jezera zajedno pokrivaju površinu od oko dva km², s vodom koja izlazi iz najnižeg jezera koje formira rijeka Korana. Ona su poznata po svojim prepoznatljivim bojama, od azurno plave do zelene ili sive. Boje se stalno mijenjaju ovisno o količini minerala ili organizama u vodi i pod kutom od sunčeve svjetlosti. Nacionalni park Plitvička jezera je jako šumovit, uglavnom ima bukve, smreke i jele, a ima i  mješanog alpskog i mediteranskog raslinja. Plitvice su bogate i raznim životinjskim vrstama smještenim u dubokoj šumi poput: jelena, medvjeda, vukova, divljih svinja i rijetkih vrsta ptica. Najviši slap u parku je Veliki slap, 70 metara visok.

Sam park ima tri hotela i kampa, dok  posjetitelji obično provode svoje vrijeme na Plitvicama planinarenjem uz staze koje imaju spektakularan pogled. Park nudi razne rekreacijske aktivnosti poput šetnje, planinarenja, izleta električnim brodićem i vlakićem, fotografiranje, biciklizam, skijanje i veslanje.

Plitvička jezera

Plitvička jezera   Plitvička jezera

Trogir

Trogir je grad s 2300 godina tradicije. Njegova bogata kultura je stvorena pod utjecajem starih Grka, Rimljana i Mlečana. Trogir sa svojom koncentracijom palača, crkava, kula, utvrda na otočiću zaslužuje nadimak “KAMEN LJEPOTE”.

Trogir je povijesni grad i luka na jadranskoj obali u Hrvatskoj, s populacijom od oko 13.000. On se nalazi na UNESCO-voj listi svjetske baštine, jer je jedan od najbolje očuvanih srednjovjekovnih gradova u Europi. Trogir je izvanredan primjer kontinuiteta grada. Trogir je živi spomenik srednjovjekovne umjetnosti i arhitekture. Razvio se od 13. do 15. stoljeća, a bio je jednom kulturno središte Dalmacije. Njegovo zlatno doba je vidljivo posvuda. Katedrala sv. Lovre sagrađena je u 13. st. Ima tlocrt svedene romanske bazilike na tri lađe, s prijedvorjem i tri polukružne apside. Predstavlja veličanstvenu građevinu romanskog stila. Svod centralne lađe poprimio je u kružnim lukovima oštrinu gotičkog stila. Benediktinski samostan sv Nikole – Crkva uz samostan (osnovan 1066.) je postavljena na strani predromaničke crkve Sv Duje. Unutarnjost je dobila radikalan barokni tretman sredinom 18. stoljeća. U gradu Trogiru također možete posjetiti i vidjeti: glavni kipar Kapele Ursinije Nikola Firentinac, grobnice u katedrali, Radovanov portal, Benediktinski samostan i crkvu Sv. Nikole, samostan Sv. Dominika, glavni gradski trg,  Sv. Sebastijan toranj sa satom,  gradsku ložu, župnu crkvu Sv. Barbare, malu palaču Ćipiko, veliku palaču Ćipiko, župnu crkvu Svetog Petra, Garagnin palaču.

Trogir   Trogir

Trogir

Stari grad Dubrovnik

Dubrovnik se nalazi u srcu Europe na jadranskoj obali u Republici Hrvatskoj. To je najjužniji dio Hrvatske. Dubrovnik je kulturno i društveno središte regije, Dubrovačko-neretvanske županije, također je najpoznatiji hrvatski grad. On je na UNESCO-vom popisu svjetske baštine od 1979. Stari grad i njegove brojne znamenitosti (uključujući dobro očuvane zidine  kojima možete šetati) jedna je od glavnih atrakcija ovdje. Ako ste u posjetu tjekom ljeta, ne propustite svjetski poznate Dubrovačke ljetne igre, uz glazbu, kazalište i plesne predstave. Stari grad je potpuno okružen zidinama s kraja srednjeg vijeka, sa nekoliko kula. Franjevački samostan s romaničkim klustrom na ulazu u najstariju europsku ljekarnu, još je u izvornom stanju. Također, Dominikanski samostan ima prekrasan klaustar iz 14. stoljeća i muzej. Na kraju Straduna (glavna ulica) je palača Sponza (16. st.), a na desnoj strani, pokraj grada-konobi (Gradske kavane) je kasno gotička palača koja se zove Knežev dvor, građena od 1435 do 1441, i danas je dio muzeja. Stradun predstavlja jezgro Starog grada. Riječ dolazi od venecijanske “stradone”, što označava “veliki ulicu”. To je središte i  kutak za okupljanje mještana i posjetitelja. Dok se spuštate niz veliku ulicu, ljudi koji rade u restoranima će vam ponuditi izbornik svakih 20-30 metara, ali nemojte se obeshrabriti, na kraju ćete naći pravi obrok u jednoj od brojnih ponuda. Cijelom dubrovačkom obalom, more je predivno plavo i bistro. Topla mediteranska klima, obilje kulturne i prirodne ljepote regije samo su neke od točaka koje čine Dubrovnik privlačnim odredištem. Cijela regija bavi se isključivo  turizmom. Čuda Dubrovnika privlače turiste iz cijelog svijeta, pa nije ni čudo što nosi nadimak – BISER JADRANA.

Dubrovnik   Dubrovnik

Dubrovnik

Katedrala svetog Jakova

Katedrala svetog Jakova u Šibeniku najznačajnije je graditeljsko ostvarenje XV i XVI stoljeća na tlu Hrvatske. Zbog svojih iznimnih vrijednosti ovaj gotičko-renesansni spomenik je 2000. godine uvršten na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Gotika i renesansa se preklapaju u njenoj izgradnji. Zgrada je bogato ukrašena i iznutra i izvana. Izgradnja crkve je pokrenuta 1402, iako su planovi o gradnji pokrenuti 1298, kada je Šibenik postao općina. Stvarni rad na transformaciji stare romaničke katedrale počeo je 1431, a  završena je u tri faze, 1433-1441. Unutar katedrale nalaze se četiri velika, ravnomjerno podudarena stupa na kojima počiva kupola. Ova katedrala je zanimljiva jer nema zvonika. Oblik i ukrasni elementi katedrale, kao što su izvanredne frize ukrašene sa 71 isklesanim licem muškaraca, žena i djece, također ilustriraju uspješan spoj gotičke i renesansne umjetnosti. Ova katedrala je sagrađena od vapnenca i mramora iz klesarne na otoku Braču u Hrvatskoj. Sama zgrada je građena pod nadzorom Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca, poznatih kamenih majstora iz Hrvatske. Šibenska katedrala je jedno od čuda almatinske obale. Tijekom rata katedrala je bila oštećena, ali danas nema vidljivih oštećenja.

Na istom trgu gdje je katedrala nalazi se Spomen Jurja Dalmatinca, izrađen od strane najvećeg hrvatskog kipara 20. stoljeća Ivana Meštrovića.

Katedrala Svetog Jakova   Katedrala Svetog Jakova

Katedrala Svetog Jakova

Starogradsko polje

Veliko polje, u sredini otoka Hvar, mijenjalo je ime kako su se mijenjali njegovi gospodari: grčki Khora Pharu (izg. Hora Faru), rimski Ager Pharensis, srednjovjekovni Campus Sancti Stephani (Polje sv. Stjepana), danas Starogradsko polje. Ali uvijek je bio trbuh otoka: omogućavalo je život tijekom tisućljeća. Polje je zapravo kulturni krajolik oblikovan tisućljećima. Osnovnu arhitekturu zadali su mu prije 24 stoljeća grčki kolonisti: podijeljeno je na pravokutne parcele 1×5 stadija (oko 180x900m) omeđene suhozidima, a poljem su prošli glavni putovi koji ga pravilno presijecaju uzduž i poprijeko. Danas je poznata točka u polju na raskrižju putova iz koje je grčki mjernik započeo ovaj graditeljski pothvat. Poznat nam je i vlasnik jedne velike parcele iz grčkog doba: Matij (sin) Pitejev (gr. Mathios Pytheos), čije je ime uklesano na međaškom kamenu koji se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Starogradsko polje oduvijek je zasađeno vinovom lozom a u antici i srednjem vijeku sijalo se i žito. Na rubovima parcela i u škrtijim predjelima rasla je smokva. Bajami su bili bliže naseljima, gotovo u vrtovima. Maslinici su se kao i danas, penjali uz niske obronke polja. Među maslinama rasli su rogači. Još više, donedavno su bili terasasti nasadi lavande, sađene nakon propasti vinove loze početkom XX st. Danas ih osvaja alepski bor, koji se polako spušta do rubova naselja. Starogradsko polje je, zbog najbolje očuvane katastarske podjele na Mediteranu, 2008. godine uvršteno na UNESCO listu svjetske kulturne baštine zajedno sa starom gradskom jezgrom Staroga grada. Od tada poljem upravlja “Agencija za upravljanje starogradskim poljem” čije se sjedište nalazi u Starome gradu.

Izvor: http://www.stari-grad-faros.hr/en/stari-grad-plain-1.aspx

Starogradsko polje

Starogradsko polje

 

Pretraga

Rezerviranje smještaja

Reklame

Uluguru Tours, tour company & safaris Royal Tour N Travel Advertisement Advertisement